JADRAN

kamen, roštilj, miris borova…

Istražite puste uvale, idilične gradiće, osetite ukus soli i miris borova, uživajte u povetarcu u toplim letnjim večerima uz čašu gustog crnog vina. Za vas smo izdvojili tri jadranska bisera, još uvek zaštićena od masovnog turizma. Otkrijte ih sa nama!

PEĆINA „STRAŠNA PEĆ“

Prvi put se pominje 1898. godine, a 1904. posećuje je car Franjo Josip, koji, očaran njenom lepotom, uređuje prilazno stepenište s mora (na visini od 70 metara) i postavlja gvozdena vrata i dva fenjera.

UVALA PANTERA

Ono po čemu je ova uvala zaista posebna je neopisiv mir i netaknuta priroda. Iz uvale se, kroz prirodni tunel od borova, prijatnom 15-ominutnom šetnjom dolazi do svetionika Punta Bjanka, najviše „lanterne“ na Jadranu, visokog čak 42 metra. Sa vidikovca svetionika se pruža pogled na celu uvalu i ostatke potopljenog broda koji izviruju s njene spoljašnje strane. Osim župne crkve Sv. Ante, u dvorištu lanterne se nalazi i kapelica Sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, u kojoj je sačuvan Rimski misal iz 1869. godine. Glavna atrakcija za najmlađe posetioce su dve ljuljaške postavljene na stogodišnji bor ispred svetionika.

IDILIČNA KAMENA MESTAŠCA

Sali, glavno i ujedno najveće mesto na ostrvu, koje je ime dobilo po nekadašnjim solanama, danas je jedna od omiljenih nautičkih destinacija. Pored raskošne župne crkve Sv. Marije, i crkava  Sv. Roka i Sv. Nikole, tu su i ostaci hrišćanskih crkava u Stivanjem polju, Citoriju i Cuhu.Naročito su zanimljive i turistima atraktivne Trke tovara u sklopu Saljskog kulturnog leta i Saljskih užanaca, autohtone letnje pučke manifestacije. Zaglav je smešten na ulasku u Kornatska ostrva, i kao takav nezaobilazna je tačka nautičara. Spominje se još u 15. veku, a iz tog vremena datira i Franjevački manastir i manastir Sv. Mihovila. Prirodne plaže i sigurne uvale okružuju mesto Luku, a plodna polja slikovitog Žmana se zimi pretvaraju u Malo i Veliko jezero.Savar je poznat po nekadašnjoj eksploataciji kamena koji je poslužio za izgradnju rimskog Foruma u Zadru, palata i crkvi u Rimu i Veneciji, kao i UN zgrade u New Yorku. U slikovitoj uvali nalazi se ostrvce nasipom spojeno s kopnom, a na njemu preromanska crkva Sv. Pelegrina (7.-9. vek), objekat nulte (najviše) kategorije. Tu su još i Brbinj, poznat po maslinjacima i sveštenicima glagoljašima, Dragove s obližnjom plažom Veli žal, Veli Rat na samom vrhu ostrva, Verunić s obližnjim Sakarunom (gde je more “karipski”plavo) i mnoga druga mestašca zbog kojih je ovo ostrvo toliko posebno.

PARK PRIRODE TELAŠĆICA

Prvi pogled na netaknutu uvalu uokvirenu šumom alepskog bora (Pinus halepensis)i hrasta crnike (Quercus ilex), postao je trajna ljubav, a uvala moje sigurno prenoćište. Čudesan je to spoj polja, vinograda i maslinjaka okruženih surovim kamenom. U podnožju parka obitava oko 250 biljnih i 300 životinjskih vrsta, među kojima su i crveni koral i sunđer mesojed.

Visoke „stene“ uzdižu se do 200 metara nad morem, a u more “padaju” i do 90 metara, čineći tako prirodni vidikovac s kog se pogled širi na celi okolni arhipelag i pokojeg sokola u letu. Slano jezero Mir, smešteno na 10 minuta hoda od pristaništa u zalivu, stanište je endemične jegulje zvane „kajman“. Ulaz u uvalu Telašćica moguć je kopnom kroz Dolac, a morem uz svetionik Vela Sestrica i prolaze Vele i Male Proverse. Turističke posete Parku prirode Telašćica organiziraju se s okolnih ostrva, kao i iz Zadra i Biograda, turističkim brodovima.

DUGI OTOK – poslednja „divlja“ oaza

Kada bi me neko pitao koje mi je najdraže mesto na Jadranu, bez razmišljanja bih rekla: Dugi Otok. I upravo iz tog razloga sam odlučila da mu posvetim ovaj medijski prostor, ujedno žaleći što su takve lepote u medijima nedovoljno zastupljene. No, možda je to i dobro, jer je upravo nezatrpanost turistima njegov glavni adut. Zaljubljenici u prirodu, netaknute uvale, borove šume i mir ovde će pronaći ono „nešto“ što je većina hrvatskih ostrva već davno izgubila.