Laško, grad piva, wellnessa i po kog Indijca

Ocena:
4.3/5
od 19 čitalaca

U mojoj glavi postoje dva tipa ljudi – oni koji vole vodu, plivanje i toplotu i oni (a njih ne razumem nikako) koji vole sneg, smrzavanje, skijanje, velike brzine na planinama, beskrajno mnogo sati provedenih u svlačenju i presvlačenju... I ne vidim ja tu sredinu. Koliko god mi ljudi oko mene pričali da vole i leto i zimu, uvek postavljam isto pitanje „A šta voliš više? I gde bi pre s jeseni ili proleća – na buć, buć ili skijanje kad ti novac ne bi bio nikakav problem?“ I zato, kad god mogu, biram vodu, i to uvek onu koja je topla. Ok, ne mogu na more tako često, ali zato su za mene bazeni odlična zamena.


Videla sam akciju Termi Laško 1=2, tačnije jedan plaća, a putuju dvoje. Pomislih, sjajno: 240€ za nas dvoje za 3 dana u hotelu od 4 zvezdice na bazi polupansiona. Odmah sledede pozivi prijateljima: „Ko je za, ima mesta u autu?“ Od Beograda do Laškog ima oko 500 km, a put je super – kako se izađe iz Srbije auto put stvarno znači brzu vožnju, pa se stiže za oko 5 sati sa uračunatom pauzom.

A Slovenija, kao Slovenija: mala, uređena, zelena, ušuškana u brda, planine i more, i stvarno drugarski nastrojena prema nama. Laško nije daleko od hrvatsko-slovenačke granice, tik do Celja, a okolina je zaista pitoma – rečica Savinja, zelenilo okolnih brda daje finu svežinu, brojni parkovi i mali broj stanovnika. Ali, zato dosta turista i parkiranih automobila ispred Hotela Thermana Park Laško**** Superior.

Sledi ljubazno „dobrodošli“ na recepciji u holu u kome dominira ogroman dizajnerski luster koji odaje utisak pravog luksuza Titanika. Sobe su renovirane, prostrane, u svetlim bojama, većinom sa pogledom na reku i sa terasom. A na terasi ono što je mnogima iz Srbije jako bitno – pepeljara. U mnogim wellness hotelima u kojima sam bila pušenje nije dozvoljeno ni na tersi (jer, well being od wellness isključuje pušenje) i zato sam se napokon osetila kao čovek van Srbije, iako sam pušač, jer, zaboga imam stolicu i pepeljaru. I da, bade mantil i papuče se nalaze u sobi i ne morate da ih jurite na ulazu u wellness centar kao u nekim drugim hotelima.



Lift radi samo ako prislonite karticu od sobe, zato nemojte da je zaboravite kad krenete u bazene. I napokon bazeni. Nama je vreme bilo lepo (mada ne baš tako toplo), tako da smo mogli koristiti svih 2200m2 vodenih površina, tj i otvorene i zatvorene bazene: i one za rekreaciju i brze reke i bazen sa talasima, i plivački, i onaj za uživanje, i masažni sa podnim izvorima i vodopadima. Iz unutrašnjeg se može isplivati do otvorenog bazena, pa, ma koliko da je hladno napolju, nije problem, jer se temperatura vode u bazenima kreće od 32°C do 34°C.  Najtoplija su 3 raznobojna (crveni, plavi i zeleni) whirpoola koji se izdižu iznad ostalih bazena i služe za potpunu uživanciju.
Iznad bazena se nalazi staklena kupola (prepoznatljiv znak hotela koji se vidi iz daleka) koja se otvara kada je vreme lepo, a kada je zatvorena kroz nju gledate u nebo i okolne zelene brežuljke. Preko dana i nekako, simpatično, ali za vreme vedrih noći je spektakularno, jer se kupate pod sjajem zvezda koje prizivaju romantiku. Tobogane ovog puta nisam probala, jer mi se učinilo da ću se u unutrašnjem zaglaviti pošto su se spuštala samo deca, a za spoljašnji i nije bilo neko vreme. 

Ali sam zato saune testirala i po više puta :-) a ima ih sedam. Super su one u obliku kuće iz kozjanske regije, s elementima vatre spoljna sauna i parna sauna u obliku kotla za varenje piva. Pored sauna nalaze se mali rashladni bazen i bazen s grejanom termalnom vodom i mlaznicama.

Kad smo stigli, videli smo u parku pored hotela ljude koji rade jogu, i bili u fazonu: "super, imaju i to, zašto da ne probamo" . A onda smo saznali da u Termama Laško u stvari imaju ajurveda centar, tačnije Thermana & Veda Ayurveda Centar u kome rade 7 ljudi iz Indije, postojbine ajurvede i rade po tradicionalnom indijskom modelu, a ne po modelima koji se prilagođavaju previše zapadnoj medicini. Malo smo doplatili, jer su im ajurveda programi bili na akciji, i krenuli da vidimo o čemu se tu radi. Prvo vas dočeka doktor ajurvede i da vam da popunite upitnik (pored klasičnih pitanja o prošlim i aktuelnim bolestima, ima tu i pitanja kako se borite sa stresom, koje su vam navike... ), a onda sledi razgovor sa njim. A onda vam kaže koji ste tip doše (to su sile koje upravljaju i vašim telom, i vašim duhom) i koja vam je terapija. A pod terapijom se misli na vežbe disanja, joge, na masaže, program ishrane... I stvarno vam se posvete i vežbe naprave samo za vas, a program ishrane podrazumeva da će kuvar iz Indije skuvati to što imate u planu i da bi valjalo toga da se pridržavate i kad odete kući.

A klopa je SUPER. Evo i dokaza.

Naravno da nismo sedeli samo u hotelu, nego smo bili u fazonu da malo obiđemo. Rekoše nam na recepciji za "Celjsku koču", pa što da ne. Kako nas je bilo više, u stvari smo se i super zabavili, jer smo napravili naše "igre bez granica". Staza za bob kart vožnju se nalazi na padinama skijališta, a staza ima 800 m dok brzina i nije uopšte naivna, nego ide i do 40 km/h. Sledeća igra ovde nam je bila super - adrenalinski park na 3 nivoa koji sadrži svašta: i stene za penjanje, i mreže, i zipline... A poslednji korak je na visini od 12m. Hvala bogu da sam bila vezana sve vreme.

Simpatičan je i obližnji rudnik srebra i aluminijuma, koji je bio aktivan još za vreme Marije Terezije, a u kom danas imate točilicu za pivo :-)


A kako svi volimo dobru klopu, nismo se dvoumili da probamo obližnji restoran Pavus na tvrđavi Tabor. Rekoše da ga vodi čovek koji je kod njih tv i gastro zvezda (tipa Lepog Brke). Šta smo sve tamo jeli, ne mogu ni da se setim, a kad se napregnem siguna sam da moja mašta ne može ni da iskombinuje u jednom jelu ono što sam probala. Sladoled od piva je valjda dovoljna naznaka.

A kad je došlo vreme da se ide kući, rešili smo da "skoknemo" do Celja. Bukvalno da "skoknemo", jer je to 10 minuta vožnje (manje nego što meni treba od kuće do centra grada). Neko u šoping (naravno), a neko do Celjskog grada, tj utvrđenja na brdu. To je bilo sedište Grofova Celjskih, koji su imali sino bogatstvo, ali i veze sa Srbijom. Naime Katarina Branković, kći despota Đurđa Brankovića, bila je udata za Ulriha II Celjskog i bila je poslednja celjska grofica.

Svima koji ovo čitaju, iskreno mogu da preporučim da odu u Terme Laško. A ja se već spremam ponovo da zagrejem januar u toplom bazenu :-)

Tekst i fotografije: Biljana Nedeljković

Ostali postovi

Podelite sa nama iskustva sa Vaših putovanja. Pošaljite nam tekstove i fotografije na blog@teleporter.rs Najbolje reportaže biće objavljivane na sajtu.