Indonezija

Ocena:
1.0/5
od 2 čitaoca

Zapadna Java

 

Nije bilo boljeg načina da izbegnem prvi “minus” i sneg u Beogradu od putovanja na drugu, topliju stranu planete. Poziv na famtrip za novinare iz Srbije uputili su Ministarstvo turizma i kreativne ekonomije Republike Indonezije, Ambasada Republike Indonezije i Qatar Airways, koji su sjajnom organizacijom ovo uzbudljivo putovanje učinili nezaboravnim.

Let od Beograda, preko Dohe, do Džakarte, trajao je oko 20h. Razmažen ljubaznošću stjuardesa i vrhunskim  keteringom, uživao sam u udobnosti  najbolje biznis klase na svetu. Iako uzbuđen zbog avanture koja je bila pred nama, zaista sam poželeo da je let potrajao još neki sat duže.

Na izlazu iz klimatizovanih hala Soekarno–Hatta aerodroma, dočekao nas je domaćin koji će nas pratiti tokom celog puta - topli i vlažni dah Indonezije. Prvi susret sa monsunskom klimom Jave i puna pluća tropskog vazduha brzo su nas oterali u klimatizovani minibus.

Plodna vulkanska zemlja i blagorodna klima razlozi su što je Java najnaseljenije ostrvo na planeti (sa oko 1000 stanovnika po kvadratnom kilometru), a Džakarta, 9 milionska prestonica Indonezije, jedna od najgušće naseljenih svetskih metropola. Otvorena i iskrena kao i njeni žitelji Džakarta nam se pokazala u svim svojim bojama i kontrastima. U senci modernih nebodera, neonskih šoping molova i poznatih lanaca hotela, kao pečurke se, duž krivudavih ulica i uskih kanala, uzdižu krovovi trošnih i neuglednih kuća. Zbijene, jedne uz druge, improvizovane tezge nude mirise i ukuse lokalnih delicija, dok reke prolaznika, automobila i motora teku ulicama kao krvotok pulsirajućeg megapolisa. 

 

 

Četvoročasovna „stani – kreni“ vožnja levom kolovoznom trakom u beskrajnoj koloni automobila do 30 km udaljenog hotela bila bi dovoljna za nervni slom jednog prosečnog vozača iz Srbije. Pogotovu ne bi ostao imun na uskraćeno mu prvenstvo prolaza, nagle promene traka i rojeve motorciklista koji uleću sa svih strana. Osnovno pravilo u vožnji, koga se svi vozači drže je mirno i bez nervoze propustiti vozilo ispred sebe. To je i razlog zašto, nakon pređenih stotina kilometara drumovima Jave i Balija, nismo videli ni jedan jedini sudar, svađu ili bilo kakvu neprijatnu scenu. Indonežani su ljubazni i jednostavni ljudi. Tradicionalni ukras na licu svakog od njih je osmeh. Širok, iskren osmeh, nudi vam se besplatno, kao otškrinuta vrata do srca ovih divnih ljudi. Uz osmeh, rado će sa vama podeliti par kapi dugo prikupljane esencije životnog iskustva, pesmu (karaoke su omiljena zabava Indonežana), ili jednostavnu i svedenu šalu i kao dete se iskreno nasmejati. Evergreen hitovi, loptica koja skače sa reči na reč po monitoru i naš raspevani vodič Dodi, dopratili su nas do Santika Premiere hotela, odakle smo, rano izjutra, produžili ka Bogoru.

 Indonezija u brojkama:

 17504 ostrva, od čega je samo 6000 naseljenih,

350 etničkih grupa sa 483 različitih jezičkih djialekata,

88% stanovništva je muslimanske veroispovesti,

150 aktivnih vulkana,

1 Bilion US dolara je BDP Indonezije 


Bogor:

Na samo 60 km južno od Džakarte, u podnožju vulkana Mt. Salak, dočekao nas je Bogor. Ovaj grad, sa blizu 900.000 stanovnika, poznat je i kao “Kota hujan” ili, u prevodu sa Bahasa Indonesia – zvaničnog indonežanskog jezika, “kišni grad”. Nadimak duguje skoro svakodnevnim, popodnevnim kišnim padavinama tokom cele godine, pa je i naš program puta bio prilagođen mikro klimi Bogora. Posetu smo započeli obilaskom Kebun Raya Bogora. Na površini od 87 hektara nalazi se najlepša i najbogatija botanička bašta i centar za konzervaciju jugoistočne Azije. Smeštena je u centru grada ili tačnije, Bogor je rastao i širio se oko nje, s obzirom da je otvorena daleke 1817. godine. Očuvala je dobar deo originalne kišne šume, pa je tokom 19. veka bila stecište brojnih evropskih naučnika i istraživača. Danas broji više od 6000 različitih tropskih biljaka. Uživali smo u prijatnoj šetnji u hladu krošnji tropskog drveća iz celog sveta. Više od 400 vrsta palmi, bambusova šuma i reka sa brzacima koja protiče kroz botaničku baštu stvorili su iluziju šetnje kroz pravu tropsku džunglu. U kući orhideja divili smo se lepoti više od 3000 različitih varijacija ove biljke. „Sponzoruše“ biljnog sveta, orhideje parazitiraju na stablima tropskog drveća, najčešće palmi. Životne sokove svojih domaćina, u ovoj čudnoj simbiozi, plaćaju svojom čarobnom lepotom.

 

 

 

Ukoliko botaničku baštu Bogora posetite u januaru mesecu imaćete jedinstvenu i retku priliku da prisustvujete cvetanju biljke titan arum, najveće cvetnice na svetu. Njen cvet može da naraste preko 3m u visinu. Boja i tekstura cveta svojom uspešnom mimikrijom i odurnim mirisom trulog mesa, privlače insekte strvinare i muve, koji pomažu oprašivanje džinovskog cveta. Titan arum je, kao i mnogi drugi stanovnici Kebun Raya Bogora autohtona, endemska vrsta kišnih šuma Indonezije. Na severoistočnom delu botaničke bašte nalazi se Bogor Palace. Letnja rezdencija predsednika, izgrađena 1856. godine, u neoklasičnom stilu, za potrebe holandskog guvernera, jedna je od šest predsedničkih palata u Indoneziji. Okružena je uređenim parkom na 28 hektara, u kome slobodno živi brojno krdo azijskih pegavih jelena.

Tog dana kiša je zaobišla Bogor. Nastavili smo kroz večitu gužvu najgušće naseljenog dela sveta ka Puncaku. Omiljeno vikend odredište žitelja Džakarte, sa svojim zadivljujućim panoramskim pogledom na okolne vulkanske vrhove Salak i Pangrango i svežim planinskim vazduhom, jedna je od najposećenijih turističkih destinacija zapadne Jave. Krivudavim putem kroz brojne plantaže čaja i banana, stigli smo do Taman Safari parka.

 

 

Na padinama vulkana Gede Pangrango obraslim gustom džunglom nalazi se jedinstven tematski park, zoološki vrt i centar za konzervaciju ugroženih životinja, sa bogatom kolekcijom biljnih i životinjskih vrsta. U obilasku svojim autom ili obezbeđenim minibusom posetioci se, uživajući u neverovatnoj lepoti kišne šume, upoznaju sa brojnim životinjskim vrstama koje slobodno šetaju u svom prirodnom okruženju. Vozeći se, iz habitata u habitat, sretali smo duž puta lavove, tigrove, nosoroge, slonove...Iako na samo par metara od nas, naviknuti na posetioce nisu bili uzbuđeni našim prisustvom. Dozvoljeno je zaustavljanje i fotografisanje životinja iz sigurnosti svoga vozila. Naravno, najstrožije je zabranjen izlazak iz automobila ili vožnja sa otvorenim prozorima, a tu je i pratnja koja iz šarenog džipa obezbeđuje sigurnost posetilaca. Deo parka je moguće obići jašući slona ili pešačenjem obezbeđenim treking stazama. Taman Safari park svojim posetiocima pruža jedinstvenu mogućnost da u Baby ZOO vrtu provedu neko vreme u slobodnoj interakciji i igri sa bebama orangutanima, pumama, tigrovima... Nažalost, nama se Baby ZOO, zatvorio „pred nosom“, pa smo ostali uskraćeni za to neponovljivo iskustvo.

 

 Bandung

 Nakon zasluženog odmora u bajkovitom Seruni hotelu, rano izjutra smo krenuli ka Bandungu. Bandung je prestonica Jave i treći po veličini grad Indonezije sa oko 2,4 miliona stanovnika. Okružen pikčuresknim zelenim planinama i plantažama čaja, na blizu 800 m nadmorske visine, bio je omiljen grad i stecište evropske kolonijalne elite, o čemu svedoče brojna zdanja u art deco stilu, s početka dvadesetog veka. Obilazak Bandunga započeli smo posetom Sri Baduga muzeju, sa brojnim etnološkim, istorijskim, arheološkim, prirodnjačkim i umetničkim kolekcijama sa teritorije zapadne Jave, od praistorijskog razdoblja do danas.

 

 

Bilo je zanimljivo videti kolekcije starog oružja, instrumenata, nošnji različitih etničkih zajednica, baš kao i antropomorfne figurine iz neolitskog perioda, koje su nas svojom zapanjujućom sličnošću sa vinčanskom kulturom podsetile na zajedničko poreklo ljudske civilizacije.

Posetom Gendung Sate palati nastavili smo obilazak Bandunga. Ovo zdanje iz perioda holandske kolonijalne ere, sazidano 1920. godine, jedan je od simbola zapadne Jave i sedište njenog guvernerata. Mešavina zapadih i istočnih stilova arhitekture, kao i inpozantnost zdanja čine ga jednom od najposećenijih turističkih atrakcija u gradu. Posebno je zanimljivo popeti se drvenim stepeništem do centralne kule Gadung Sate, sa koje se pruža nezaboravan pogled na okolne uređene vrtove palate i panoramu grada.

Badung je umetnički centar zapadne Jave, pa je i poseta  umetničkom studiu Saung Anklung Udjo (SAU), bila nezaobilazna. SAU je zaostavština pokojnog Abah Udjo-a čija je misija bila da muzičkim stvaralaštvom i očuvanjem tradicionalnih vrednosti Sudanezi naroda i kulture promoviše mir u svetu. Anklung je tradicionalni instrument izrađen od bambusa. Jedan anklung može proizvesti samo jedan ton, sviranje anklunga je krajnje jednostavno (tresete ram od bambusa i proizvodite zvuk) i svako može da ga svira. Čak i za najjednostavniju  melodiju potrebno je više ljudi. Zato se veruje da ovaj instrument ujedinjuje ljude i snažno doprinosi miru u svetu. To je i razlog zašto ga je UNESCO uvrstio u svetsku kulturnu baštinu.

 


Drugi dan boravka u Bandungu započeli smo posetom krateru aktivnog vulkana Tangkuban Perahu. Na svega 30 km severno od Bandunga i na oko 1300 m nadmorske visine, Tangkuban Perahu je jedini aktivni vulkan u Indoneziji do čije ivice kratera je moguće doći automobilom. Čitavu oblast oko kratera vulkana čini park prirode prekriven gustom šumskom vegetacijom. Prvi nam se ukazao krater Kawah Ratu, na oko 500 m dubine ispod nas. Spektakularan panoramski pogled na tek zaraslu ranu na utrobi zemlje uliva strahopoštovanje. Poslednja erupcija vulkana zabeležena je u julu 2019. godine, srećom nekoliko godina nakon naše posete.. Prijatnom šetnjom obeleženim šumskim stazama stigli smo do 1,5 km udaljenog srca kratera Kawah Domas. U izmaglici sumpornih isparenja sa vrelih izvora, gde voda ključa na oko 980 C, naišli smo na pejzaž iz naučno fantastičnih filmova. Opreznim koracima obišli smo oštre staze bele okamenjene lave i posmatrali kako lokalni vodiči i trgovci kuvaju jaja u ključalim izvorima ili masiraju vulkanskim blatom umorne noge turista.


 

Zasluženi odmor i okrepljenje u lekovitim vodama Tangkuban Perahu vulkana, dočekali smo nakon kraće vožnje do Sari ater resorta. Nakon sjajno odabranih i pripremljenih, pikantnih sudanezi specijaliteta, uživali smo u toploj, mineralnoj kupki u bazenima napunjenim prirodnom termalnom vodom iz utrobe vulkana i pripremali se za nastavak puta ka ostrvu Bali. 

Tekst i fotografije: Saša Marjanović     

Ostali postovi

Podelite sa nama iskustva sa Vaših putovanja. Pošaljite nam tekstove i fotografije na blog@teleporter.rs Najbolje reportaže biće objavljivane na sajtu.